Kristin Dimitrova

web

Bila je to ljubav na prvi pogled. Ušao je pogrbljen u dućan i bacio brzi pogled za svaki slučaj. Ovratnik njegova kaputa je bio podignut, dok mu je kapa pokrivala oči. Prilikom zatvaranja vrata, oglasilo se zvonce a on je zadrhtao. Na trenutak sam se uplašila, da će potrčati nazad na ulice ne bi li se još jednom dobro osvrnuo oko sebe.

Zvonce je, naravno, tamo bilo zbog naše prodavačice. Svako poslijepodne je odlazila na posao s plastičnim fasciklom, vadila je udžbenik iz turističke ekonomije i među plastičnim članovima i crnim kožnim maskama je vodila bilješke. Ja sam stajala u vitrini.

- Mogu li vam kako pomoći? - upitala je i ugasila stolnu lampu. U dućanu nastane ugodan sumrak.

On se uznemirio, uhvatio je prvu kutiju do sebe i doda joj.

- Pumpa za povećanje zrna, 95 leva. - reče prodavačica i ode mu naplatiti.

- Ne, ne, ne - reče on i digne kapu da bolje promotri. Oči su mu bile svjetlucale poput raskopčanih gumbova. Okrene se. Potraži nekakav vazelin.

- Aromatiziran, svjetlucavi, od mentola, analni, za osobnu upotrebu?

Vidjela sam je kako je pohitala da se vrati za knjigu, čak je pogledala na sat. I uistinu pobijedi. Muškarac je razmahao rukama da obriše tragove od svog paketa i potrči prema vratima kao da smo u autobusu i to je jedini put ka površini. Bila je očajna. Znala sam, da se neće usuditi ponovo vratiti. Na izlazu je oborio kutije sa silikonskim anusima i počne ih skupljati. Nježno ga udarih po licu.

I tada me vidio.

Dodirnuo mi je dugu kosu.

Progutala sam svoj mehanički jezik.

Prešao je rukom preko moje umjetne kože.

- Imate samo plavušu?

Pretrnula sam. Htjela sam da pritisne rukama grudi pune vode.

- Zašto, imamo i brinete - prodavačica krene prekopavati iza pulta.

- Uzet ću ovu - reče ubrzano i povuče me k sebi. Znala sam da mu se lice odrazilo u mojim staklenim očima.

- Da ju ispušem ili biste radije novu lutku u kutijom?

Netko bi rekao, da ispuhivanje zraka nije ništa posebnu. Događa se svakome. Preživljava se. Za mene nije bilo točno tako. Kada te jednom ispušu, nikada nisi siguran hoće li ti ponovo napuhati. Ukusi se mijenjaju, pojavljuju se novi modeli različitog izgleda i strukture, gumb koji odgovara na politička pitanja i vagini Jane Jamisn. Skinuo je kaput i ogrnuo me njime.

Izašli smo vani na kišu. Dok smo došli do njegova auta, kosa mi je bila sasvim mokra. Roze reklame, osvjetljavale su izlog s kojega sam do maloprije gledala vani. Bez mene je već bila prazna, ali nisam bila nostalgična. Gdje god bi on okrenuo, vidjela bih samo izloge i ulice. Moguće je da svaki početak izgleda tako.

Prvih nekoliko sati te romantične večeri smo se uzajamno upoznavali. Počeli smo pod tušem, tuča, sisanje, i tada sam shvatila da sam dovoljno snažna da izdržim težinu njegova tijela. Primijetila sam da mi voli govoriti dok istražuje udubine na mome tijelu, ali nije našao način da kako da me upozori "Probušit ću te" mi je zvučalo kao smrtna kazna. Na kraju se napio, polegao me na stol i napunio mi usta pjenušcem. Povratih, naravno. Mogla sam probaviti samo malu količinu tekućine. Tako smo živjeli. Ujutro, prije nego li je išao na posao, servirao je objed za dvoje i postavljao me nasuprot sebe na stolu. Govorio mi je nadugo i naširoko o problemima na poslu, o šefu, koji je puno tražio i nije smio povisiti glasa pred njim. Malo mi ga je bilo žao, no mogla sam slušati. Rođeni smo jedno za drugo, mislila sam toga trenutka. Dok nije počeo uvečer kasniti. Sat je kucao iz minute u minuto, sat po sat, no ja nisam imala jednostavno snage održati tjelesnu temperaturu. Ležala sam na kanapeu u hodniku s neprimjerenim crnim naramenicama, s kojima sam bila već puna tri dana. Koji je bio uopće smisao uređivanja, kada te više ne primjećuje?

Vrata su se otključala. Umjesto jednoga ušlo je dvoje. Ženski se glas čuo iz predsoblja. Sastojao se od lomećeg kristalnog zvuka, koje nisam mogla izdržati.On je uletio u hodnik, zgrabio me i kroz vrata me ubacio u jedan ormar u kuhinji. Zapetljana o vlastite noge, začula sam kako oboje ulaze u hodnik, i započeli su proizvoditi poznate zvukove stenjanja i slično. Znala sam, da je sa mnom gotovo.

Kosa mi je počela ispadati a grlo mi je bilo suho. Skoro poslije toga, netko je ušao u kuhinju. Prema laganim koracima sam zaključila da je bila žena. Uključila je štednjak i upitala visokim glasom "Gdje držiš kavu?"

Umjesto da odgovori, moj mladić, prije nego li ju je zaustavio, ona je uspjela pootvarati sva vrata ormara , a u jednome sam bila ja.

Zasigurno sam ličila na mrtvaca, zato što je u prvi tren zavrištala. No nakon toga je otvorila vjeđe i ponovila nekoliko puta "Što? Što?" i izvadi me van.

- Pusti ju već jednom!"

- Perverznjače!

- Ništa ne razumiješ, ostavi ju - povikao je i pokuša me istrgnuti iz njegovih ruku. No žena me je stavila na štednjak. Ruka mi je , moje predivne ruke stisnute u šaku, su se rastopile prije nego li ih je vatra i dotakla. Dok sam se pretvarala od ljepotice u invalida uspjela sam primijetiti , da je žena bila ogrnuta u njegovu ljubičastu košulju. On je došao do mene.

Podlijepio mi je izgorenu ruku izolir-trakom. Napuhao me vlastitim zrakom. Podšišao mi kosu. Zavio me u odijelo i cijelu noć ponavljao "Ti si moja duša" "Samo tebe nosim u srcu" i takve druge riječi, koje sam često čula u pjesmama, no nikoga ne u osobnom razgovoru. Zbog "krhke" situacije u vezi moga tijela, te večeri nije bilo seksa i on je to shvatio. Zaplakao je na jastuku, dok mi je držao zdravu ruku, ali ja nisam plakala s njime. Da, oči su mi staklene, no ne zbog toga. Te noći mi je postalo jasno, da nisam jedinstvena i da mu je izdaja u krvi. Još dok je ta magarica vrištala izlazeći iz kuće s njegovom košuljom na sebi, shvatila sa, da će me svaka "gadura" potući. Jer, istina, bila sam mu duša i tijelo, a on je sebe prezirao. Htjela sam postati čovjek. Trebalo je naći načina da postane čovjek. Da bi bih to naučila, pitat ću vas. Apsurdno pitanje. Ja sam stvorena za ljubav, tako piše na mojoj kutiji. Ne, ne , ne, mnogo je jednostavnije - da se nauči hodati sama. A poslije ću misliti o tome da mi ispusti zrak ili ne.

© Kristin Dimitrova
© Filip Rovčanić, preveo sa bugarskog
=============================
© E-magazine LiterNet, 22.10.2010, № 10 (131)