|
Настройки: Разшири Стесни | Уголеми Умали | Потъмни | Стандартни
SKICA
I evo - ležimo na obali, mi - flora bez korena
mi -deca bez igračaka, mi - mornari bez brodova.
Mi vršimo opsadu nad okeanima, okupiramo rubove plaža,
mi gutamo breskve i prepričavamo viceve.
O, sunce sija radi svih! - i kože crvene.
Mi se oporavljamo a utakmica produžava.
Evo nas - raspilavljeni, dobrodušni neurastenici,
ambiciozni gušitelji, naivčine iz interesa,
jednosezonski leptirovi, efemerne grabljivice,
sinovi ogromne mečke, naočarke sa knjižicama,
supermeni na talasima, pribrani infantilci,
rentijeri, koji frkću na konobare i vremensku prognozu,
ribari, uvređeni glupošću skuše,
poluboginje, sa patinom od destadvadeset flerta,
uspaljene tinejdžerke - ah, diskoteka, pa kej...,
prevaranti sa buljavim očima sardele,
i poneko - laka mu voda - prevaren od strane mora,
srca, pića - eh, smrtni smo, ništa se tu ne
može...
Ali varka ima granicu, a iza te granice
opet smo mi.
© Bojko Lambovski
© Velimir Kostov - preveo sa bugarskog
=============================
© E-magazine LiterNet, 03.10.2005, № 10 (71)
Gradina (Nis), № 7, 2005.
|