BDIN - SMETLIŠTE 1

web

Smetlište u Bdinu
ima tu osobinu
da nikada ne završava.
Otkad idem, idem, idem...
To je početak i kraj,
beskrajni horizont očekivanja.
Tu se može vidjeti sve:
od komada plastike
do izrezaka iz starih novina,
nepotrebnih karata za vlak,
fotografija nepoznatih djevojaka,
sakatih dječjih konjića,
boca Coca-cole,
bista Lenjina i Staljina,
korištenih prezervativa,
slomljenih i prelomljenih križeva,
knjiga od Marka, preko Marxa do Marqueza,
od polumjeseca do srpa i čekića...
Ponekad srećem
i druge pjesnike,
ali oni ne govore strane jezike
i pripadaju
stranim književnostima,
tako da ne možemo
ostvariti kontakt.
Ponekad legnem
u neku kutiju
i osjećam se
poput djeteta
u utrobi,
sanjam da letim...
Ponekad je smetlište
toplo i dišem.
Ponekad si mislim
da ljudi ovdje
žive kao ptice
selice -

sa sjevera na jug
iz toploga u stud
i obratno.
I tako svakih
četrdeset godina.
Pušim jedan opušak
i nemam
gdje da ga bacim.

© Ivan Hristov
© Ksenija Markovic, prijevod
=============================
© Електронно списание LiterNet, 09.01.2010, № 1 (122)