BDIN*

web

Mila majko,
ja sam umro,
ali nisam otišao u Raj,
već sam stigao u Bdin.
Poštar
na svojoj rđavoj Ukrajini**
često prolazi,
tako da ćeš, protivno svim zakonima,
imati vijesti
o meni.
Da ti budem iskren
ni tu nisam postigao mnogo,
jer ne znam jezike.
Ostao sam pjesnik.
Ali biti pjesnik među nijemima
isto je što i biti grobar
na Onome svijetu.
(Usput,
vidio sam grobove Levskog*** i Boteva****.)
Moji vršnjaci
odavno su postali klasici,
a ja ljuštim sjemenke
na rubu Kanona.
Inače, čuvam Careve ovce
i tako zarađujem hranu.
Sreo sam dvije vrste ljudi.
Jedni su govorili -
„Ovuda će proći lijeha!“
Drugi su govorili -
„Onuda će proći lijeha!“
Bio sam razdvojen,
sjedio sam po sredini.
Iznad mene
izlila se voda.
Kao i prije,
nemam prijatelja.

Hodam sam po obali rijeke.
Gledam prema gore,
čekam da donese
ili neku škrinju
ili neku uljanicu
ili gnijezdo da svijem,
ili da sretnem ženu
koju volim.

** Marka bicikla proizvedenog u tadasnjem SSSR-u.

*** Vasil Levski, voda oslobodilackog pokreta u 19. st. optuzen i objesen, mjesto na kojem je pokopan nepoznato.

**** Hristo Botev, pjesnik i revolucionar, ubijen u borbi za vrijeme nacionalnog oslobodenja od turskog ropstva 1876. mjesto na kojem je pokopan takoder je nepoznato.

© Ivan Hristov
© Ksenija Markovic, prijevod
=============================
© Електронно списание LiterNet, 09.01.2010, № 1 (122)