LIJEP JOJ JE HOD UJUTRO

web

upio je hladne jesenje uzdahe.
Prekrasan će biti nadolazeći dan, pomislim,
da je bar na trenutak mogu ugledati.
Ne usuđujem se zapričati, nemam riječi
i primijećujem -
vjetar kraj nje ne zastaje uzalud.
Neću moći nikad odgonetnuti
što s lakim koracima nosi.

Nestaju ljudi kraj nje.
Zapravo - nema drugih
koji bi se kretali tako profinjeno
I graciozno u mlijeku jutra.
Da, njezin hod je tako nevjerojatan,
kao da pliva.
Da mogu, nacrtala bih je -
"Rasplesana nimfa u magli"

Lijep je njezin hod uvečer,
dok se vraća u svoj obojeni dom.
Tako primamljivo svijetli njezina kosa
dok se kreće,
I ne sakriva se slučajno mjesec.
Ne mogu joj ništa reći,
nemam riječi,
ali znam da njezina sjajna kosa
od mene krije tajne
koje nikada ne smijem saznati.

© Mira Duškova
© Ksenija Markovic, prijevod
=============================
© E-magazine LiterNet, 07.03.2009, № 3 (112)