 |
Издателство |
:. Издателство
LiterNet  |
Медии |
| :. Електронно списание LiterNet |
| :. Електронно списание БЕЛ |
:. Културни
новини    |
Каталози |
| :. По
дати : Март |
| :. Електронни книги |
| :. Раздели / Рубрики |
| :. Автори |
| :. Критика за авторите |
Книжарници |
| :. Книжен
пазар |
:. Книгосвят: сравни цени  |
Ресурси |
| :. Каталог за култура |
| :. Артзона |
| :. Писмена реч |
За
нас |
| :. Всичко за LiterNet |
DO SELA MRTVIH
stigli smo slučajno -
uobičajenim međuseoskim putem,
polupokrivenim sjenama i žbunjem.
To su bile dvije-tri kuće samo -
s brojevima 6, 7, 8,
napisanim nedavno žutim.
Bilo je tiho
s tihim, iznenadnim vjetrom...
Leptiri -
jedini vlasnici
prevalili bi ograde kuća.
Čak su se i duhovi preselili na onu stranu -
u ono daleko življe mjesto.
Zdenac, stari zdenac
bio je pun vode,
ali kante nije bilo.
Izdaleka me je podsjećao
na žednog čovjeka bez ruku.
A mi -
jedini živi već godinama -
jeli smo džanarike
u selu mrtvih,
bobicesmo trgali
iz sela mrtvih.
Životvorni sok
lijepio se po prstima
© Mira Duškova
© Ksenija Markovic, prijevod
=============================
© E-magazine LiterNet, 07.03.2009, № 3 (112)